Džeparac i čišćenje – idu li zajedno?

Blog, Kućanski poslovi
7. ožujka 2016.
Deparac za kućanske poslove? Foto: Photopin

Treba li djecu uključiti u kućanske poslove kao što je čišćenje ili ih pustiti da neometano uživaju u djetinjstvu? Ako ih uključujemo, kada je pravi trenutak za to i treba li ih nagrađivati za dobro obavljeni posao? Ako da, kako? Džeparcem ili sitnim poklonima?

Sve su to pitanja koja sam se kao majka znala pitati dok su djeca odrastala. S jedne strane, smatrala sam kako djeca zaslužuju bezbrižno djetinjstvo, ionako će se u životu naraditi. S druge strane, smatrala sam kako ih od malena treba učiti odgovornosti za svoje stvari i brigu o kućanstvu.

Vjerujem kako ćemo se svi složiti da je u redu djecu uključiti u neke jednostavnije kućanske poslove, obzirom na njihovu dob. To svakako uključuje samostalno pospremanje soba i igračaka, ali i sitne kućanske poslove koji će zasigurno uz pametan pristup dijete doživjeti kao zabavu.

No, treba li djecu nagrađivati za obavljeni posao? Trebaju li oni ‘zaslužiti’ svoj džeparac? Pa, mišljenja su podijeljena, a ukoliko ste pristalica ‘plaćanja’ kućanskih poslova vlastitoj djeci, nekoliko komponenta svakako treba uzeti u obzir, a to su za početak dob i zrelost djeteta te lekcije koje će ono naučiti u samom procesu. Imajte također na umu da postoji više načina nagrađivanja djece za uloženi trud.

  1. Odredite iznos džeparca bez obzira na obavljene kućanske poslove
    Odredite tjedni iznos džeparca za svoje dijete bez obzira pomaže li vam ono u kućanskim poslovima ili ne, i tog se iznosa držite. Hoće li dijete taj iznos potrošiti ili spremati sa strane, to odlučuje isključivo ono samo. To će ih naučiti da obavljanje sitnih kućanskih poslova nije nužno povezano s nagrađivanjem. S jedne strane to može biti pozitivno jer dijete neće očekivati novac ili nagradu za obavljeni posao, ali s druge strane takvim pristupom dijete ne uči kako se trud, rad i dosljednost nagrađuju.
  2. Džeparac isključivo nakon obavljenog posla
    Ovim pristupom nagrađujete dijete isključivo za obavljeni posao koji ste unaprijed odredili. To je prilično jednostavan koncept. Međutim, u takvom pristupu postoji opasnost da dijete pomisli kako je prihvatljivo da ‘naplaćuje’ baš sve dobro što učini, a to može uključivati i dobre ocjene ili lijepo ponašanje, što se od djeteta očekuje samo po sebi. Objasnite djetetu za koje stvari smatrate da je u redu ga novčano nagraditi, a to mogu biti pranje posuđa, usisavanje, spremanje suđa, brisanje prašine, pospremanje vlastite sobe i slično, ali isto tako postavite jasne granice, to jest, svakako mu objasnite da se neke stvari koje očekujete od njega podrazumijevaju same po sebi i bez dodatnog nagrađivanja.
  3. Kombiniranje
    Osobno, meni najzahvalniji koncept nagrađivanja. Dakle, odredite tjedni ili mjesečni džeparac za dijete i par sitnih poslova koji će biti njegovo zaduženje i za koja se podrazumijeva da su djetetov tjedni ili mjesečni posao, a za koje neće biti posebno nagrađeno. Neka to bude, na primjer brisanje suđa, bacanje smeća ili slaganje opranog rublja.
Džeparac svi dajemo, samo ovisno za što Foto: Photopin
Džeparac svi dajemo, samo ovisno za što Foto: Photopin

Ponudite djetetu bonus na džeparac za ostale kućanske poslove u kojima smatrate da bi vaše dijete moglo sudjelovati i dopustite mu da samo odabere koji će oni biti. Dopuštajući djetetu da samo odabire kućanske poslove za koje će biti dodatno nagrađeno, pomažete im donositi vlastite odluke i mogućnost razlučivanja jesu li sposobni za veće ili manje izazove.

Na primjer, za pranje lagano zaprljanog posuđa ponudite im 10 kuna, a za pranje automobila 25. To će ih potaknuti da ocijene je li im važnija novčana nagrada ili količina uloženog napora. Uvijek djetetu ostavite izbor, to ih uči odgovornosti i donošenju samostalnih odluka.

Eto dragi moji, odluka je isključivo na vama. Kao majka, smatram da je važno od malena učiti djecu odgovornosti, ali im pritom pokazati i kako se trud i rad itekako isplate. S druge strane, djetinjstvo ionako traje jako kratko te smatram kako je važno ne opteretiti djecu s previše zaduženja. Dakle, treba naći onu finu zlatnu sredinu u kojoj će se dijete učiti odgovornosti i samostalnosti, dopuštajući mu da i dalje bude ono što jest – dijete.

Kakva su vaša iskustva s ovim? Podijelite ih sa mnom!