Kad bismo u stvari koje volimo i želimo raditi uložili onoliko vremena i energije koliko ulažemo u ispunjavanje tuđih očekivanja i brigu oko toga što će tko o nama misliti, vjerojatno bismo bili puno zadovoljniji i uspješniji, a sam svijet bio bi puno ugodnije mjesto za život, oslobođen velike količine frustracija. Ipak, čini se da smo skloniji razbijati glavu glupostima i ići onim putevima kojima idu i svi drugi samo zato jer vjerujemo da ćemo tako biti sigurniji, iako znamo da nikada nećemo biti sretniji. Korijen naših nezadovoljstava leži uglavnom u tri temeljna, međusobno isprepletena, straha – strahu od promjene, strahu od odbacivanja i strahu od neuspjeha.
Strah od promjene
Nitko vam ne mora reći da trebate promjenu u životu, osjetite to sami i panično se bojite poduzeti bilo što što bi vas izbacilo iz rutine koja vam uzrokuje tjeskobu. Bojite se da ste u začaranom krugu iz kojeg nema izlaza, bojite se da je potrebno poduzeti velike dramatične korake, pomaknuti brda kako biste promijenili svoj život. No to nije istina. Najveće se životne promjene postižu malim koracima, malim odlučnim izmjenama svakodnevne rutine koje vas u roku od godine dana mogu dovesti do života o kakvom ste sanjali. Ništa ne dolazi preko noći, a najveća revolucija je ujedno i najtiša, dolazi iznutra, polagano mijenja krajolik vaše svijesti do neprepoznatljivosti. Zato krenite već danas, s malim stvarima koje vjerojatno nitko neće primijetiti. S vremenom će vaše samopouzdanje rasti, počet ćete shvaćati da uistinu možete mijenjati stvari i bit ćete zainteresiraniji za sve veće korake, postajat ćete sve gladniji promjene, ali i hrabriji i odlučniji u provođenju iste (pročitajte i tekst Promjena – potaknite ju u sebi i oko sebe). Kada je o promjeni riječ, onda nas najviše plaši gubitak naše sigurne, ali sumorne rutine. Pristajemo radije na nezadovoljstvo, nego na istraživanje nepoznatog teritorija na kojem se vrlo vjerojatno krije radost. Ipak, sigurnost je samo iluzija, a život proveden u nezadovoljnoj “sigurnosti” samo je uzaludno očajavanje. Radite na promjeni svakodnevno i predano, neće biti lako, ali će definitivno biti vrijedno vašeg truda.
“Što je sigurnost? Sigurnost je mit. Izbjegavajući opasnost, nismo ništa sigurniji nego ako joj se hrabro izložimo. Život je ili hrabra avantura ili ništa.” Helen Keller
Strah od odbacivanja
Uz strah od promjene, tj. napuštanja sigurne rutine vezan je i strah od odbacivanja. Bojimo se da jednom kad krenemo mijenjati sebe i svoj svijet više nećemo biti prihvaćeni od strane svojih bližnjih (pročitajte i tekst Kako postići uspjeh kad vaši najbliži ne vjeruju u vas), da će naša promjena biti šamar od kojeg će se teško oporaviti i da će to uzdrmati i njihov “sigurni” svijet, učiniti ih nesretnima. Vjerujte mi, sve što vrijedi i svi koji vrijede, koji vas zaista vole, ostat će u vašem životu jer ako ste vi sretni, i oni su. Promjena tako može predstavljati i dobar test za sve one kojima ste okruženi, jasnije ćete vidjeti tko vas je spreman prihvatiti onakvima kakvi jeste, a tko bi vas pod svaku cijenu prekrojio prema svom ukusu. Imajte na umu i to da se vaši bližnji vjerojatno boje promjene kao i vi sami i dajte im neko vrijeme da s prilagode vašoj promjeni, ne uzimajte pretjerani k srcu njihova negodovanja ako osjećate da je ono što radite dobro i ispravno. S vremenom će ta negodovanja postati odobravanja, a moguće i da ćete im postati neka vrsta inspiratvnog primjera, poticaj da i oni u svojim životima pokušaju promijeniti sve one stvari kojima nisu zadovoljni.
Strah od neuspjeha
Promatrajući tuđe uspjehe obično promatramo samo finalne, blještave proizvode iza kojih stoji puno muke, truda i odricanja. Očarani tim uspjesima i sami često pokušavamo doći do istih, ali s potpuno krivim stavom. Već pri prvom ili drugom padu, tj. neuspjehu lako se dajemo obeshrabriti i odustajemo, vjerujući da smo nesposobni. Ono što ne znamo je da su ljudi čijim se uspjesima divimo pali nebrojen broj puta, ali su se svaki put ustali i tvrdoglavo nastavili dalje. Njihov put nije bio blještav i čaroban kao što su rezultati toga truda i često su i sami patili od manjka samopouzdanja, često su se i sami osjećali loše, nedovoljno dobrima i sl., ali nisu dozvolili da taj osjećaj potpuno ovlada njima. Želja za uspjehom kod njih je bila veća od straha od neuspjeha. Takvi ljudi nisu pretjerano brinuli o tome što će drugi misliti, hoće li ih smatrati ludima ili glupima i nisu razbijali glavu oko toga hoće li ih njihovi bližnji odbaciti, jer su vjerovali da rad na onome što doista vole može donijeti samo dobro, i njima samima pa i ljudima s kojima dolaze u doticaj. Suludo je nikad ne pokušati samo zato jer se bojimo da ćemo doživjeti neuspjeh. Neuspjeh je sastavni dio svakog životnog procesa, iz neuspjeha učimo i ništa loše zapravo u neuspjehu ne postoji ako ga sagledamo iz prave perspektive. Hoćemo li žaliti sami sebe, biti nesretni i plakati svaki put kad malo zapnemo? Ili ćemo svoj neuspjeh shvatiti kao korisnu poruku koja će nam itekako poslužiti pri novom pokušaju i pomoći nam da postanemo bolji i jači? Upravo stav prema neuspjehu čini glavnu razliku među uspješnim i manje uspješnim ljudima. Zapamtite – jedini nepobjediv i konačan neuspjeh je onaj kad odlučimo nikada i ne pokušati.