Danas mi je izrazito drago što se nisam ustručavala potražiti pomoć u trenucima kad sam se psihički osjećala izrazito loše. Depresija danas pogađa velik dio populacije i ne treba ju uzimati olako. U našem je društvu iz nekog čudnog razloga još uvijek sramota potražiti psihološku pomoć. Radije ćemo godinama propadati u samoći sa svojim problemom, nego se izložiti mogućnosti da nas netko nazove „ludima“ što je doista apsurdno. Kada imamo gripu, idemo liječniku, kada nas boli zub, idemo zubaru – zbog čega je onda tako strašno potražiti pomoć kad se psihički ne osjećamo dobro?
Simptomi depresije su obično osjećaj tuge, potištenosti, bespomoćnosti, manjak energije, samopoštovanja i interesa za druge ljude. Depresivni ljudi na sve gledaju poprilično crno, često plaču, imaju suicidalne misli, ne vjeruju da u svome životu išta mogu promijeniti i slično. Do ovakvih poremećaja obično dolazi zbog različitih gubitaka ili neugodnih događaja, ali i nakon dugotrajne izloženosti pritiscima na poslu, u obitelji itd.
Izvor: Pixabay
Istraživanja pokazuju da je ženama depresija češće dijagnosticirana, što ne znači da muškarci manje od nje pate, nego su takvi podaci vjerojatno posljedica određenih društvenih uvjerenja prema kojima muškarci ne smiju pokazivati svoje slabosti pred drugima. Također, istraživanja pokazuju i određenu vrstu povezanosti između depresije i naučene bespomoćnosti što znači da ćemo biti skloniji depresiji ukoliko se razvijamo okruženi onima koji su skloni sebe doživljavati kao neprestanu žrtvu okolnosti na koje nemaju apsolutno nikakvog utjecaja.
Na svojoj sam koži osjetila što znači biti na rubu egzistencije, u situacijama kada ste prepušteni neumoljivom sustavu koji nema razumijevanja ni za vaše zdravlje ni za vaše obiteljske probleme. U pojedinim sam trenucima mislila da jednostavno ne mogu dalje, da nemam snage za novi početak, da izlaz ne postoji. Bila sam uplašena i posramljena situacijom u kojoj sam se našla vrteći se neprestano u krugu krivnje i nezadovoljstva. Umjesto neopterećenog uživanja u zasluženoj mirovini, dočekalo me mnoštvo novih izazova s kojima se isprva nisam znala nositi. No odlučila sam ne odustati i ubrzo shvatila da mogu puno više od onoga što sam mislila.
Izvor: Pixabay
Nisam se prepustila, što između ostaloga znači i da sam tražila pomoć onda kada mi je ona bila najpotrebnija. Ljudima su potrebni drugi ljudi, potreban vam je razgovor, potrebno vam je s nekim podijeliti svoj problem, na što god se on odnosio. Tako da preuzimanje kontrole nad vlastitim životom prije svega znači priznati si stvari koje nas muče i sputavaju pri napredovanju i stvaranju života kakav bismo htjeli. Svi smo ljudi od krivi i mesa, svatko u svojim borbama. Ne postupamo uvijek ispravno, no važno je da uvijek postupamo onako kako najbolje znamo i u dobroj namjeri, te da uvijek imamo potrebu raditi na sebi i poboljšanju svih svojih vještina.
Zahvaljujući ovakvom pristupu, danas sam ovdje gdje jesam – imam posao koji volim i zadovoljna sam životom. O svemu tome više ćete moći pročitati u mojoj knjizi. Da biste među prvima dobili obavijest o izlasku knjige, prijavite se putem kontakt forme koja se nalazi ispod ovog teksta.
