Htjeli mi to priznati ili ne, iz dana u dan dobar dio nas živi s uvjerenjima koja nas u mnogočemu ograničavaju. Vjerujemo da nismo dovoljno dobri, dovoljno lijepi, dovoljno sposobni, dovoljno obrazovani, dovoljno spremni da nađemo posao, da uvjeti u državi nisu takvi da bismo mogli naći posao, da su nas okolnosti u kojima smo odrasli nepovratno unazadile, da nismo rođeni pod sretnom zvijezdom itd. Činjenica je da su ta uvjerenja samo uvjerenja, nikako ne nužno stanje stvari, jer sve je zapravo stvar stava prema situacijama i okolnostima koje nas kroz život prate. Izvan naših ograničavajućih uvjerenja krije se čitav svijet mogućnosti i prilika koji čeka da ga prepoznamo i da pokušamo koliko god puta treba sve dok ne uspijemo.
Najuspješniji ljudi tijekom povijesti uopće nisu imali idealne uvjete ni za život ni za rad pa su postigli puno. Zašto? Jer su vjerovali da mogu, jer su ustrajno radili na sebi i jer nisu odustali. Postigli su puno jer nisu prihvatili ono što je većina tvrdila – da se ne može, da je nemoguće, već su se tvrdoglavo držali svoga plana i ustrajali dok nisu uspjeli. Jedan od odličnih primjera takvih osoba je Helen Keller, američka književnica i aktivistica koja je, unatoč tome što je zbog bolesti ostala gluha i slijepa u drugoj godini svog života, postigla više od većine potpuno zdravih ljudi i to samo zato što se usudila, što nije željela odustati, što je uvjerila samu sebe da može, tj. živjela je hrabro i s pravim uvjerenjima. Bez obzira na svoje zdravstvene nedostatke, Helen se naučila sporazumijevati s okolinom, svladala je osnove govora, stekla doktorat iz filozofije, koristila je njemački, francuski, latinski i grčki jezik, napisala je mnoštvo knjiga i proputovala svijet boreći se za prava osoba s invaliditetom, ulijevajući im nadu i ohrabrenje. Za sebe je uvijek govorila da se smatra i osjeća sretnom osobom.
“Ja se pouzdajem, i što god se dogodilo, ne može poremetiti moga pouzdanja. Vjerujem u dobrotu sile koju svi mi častimo kao najvišu – u poredak, u sudbinu, u duh svemira, u prirodu i Boga. Prepoznajem tu silu u suncu, pod čijim uplivom sve raste i koje podržava život. Sprijateljila sam se s tom nerazjašnjivom silom i posve sam spremna da radosno i hrabro podnesem svaku sudbinu kojom bi me nebesa nadarila.” Helen Keller
Promjena može doći bilo kada, tj. kad god vi to odlučite. Možda zvuči utopijski, ali nije. Jedno od najgorih kolektivnih uverenja danas u Hrvatskoj je ono da se ne može naći posao i da su svi oni koji nemaju nekakvu rodbinsku ili političku vezu osuđeni na vječito lutanje bespućima Hrvatskog zavoda za zapošljavanje i kucanje na vrata koja uvijek ostaju zatvorena. Istina, nije jednostavno. No istina je i to da dobar dio ljudi nikad i ne pokuša učiniti nešto na način drugačiji od onog koji se pokazao neučinkovitim. Dobar dio onih koji pokušaju brzo se preda, lako se daju obeshrabriti pa odustaju nakon prvog, drugog, trećeg pada. Ako ste dugo čekali, duže će vam i vremena trebati da se vratite u igru, što ne znači da niste dovoljno sposobni da si nađete posao. Ulažite u sebe, u svoje obrazovanje, ne odustajte lako i ne dajte da vas uvjere drugi, a nemojte se ni sami uvjeravati, u to da je nemoguće. Hrpa je primjera ljudi koji su uspjeli u naizgled bezizlaznim situacijama. Sve su to ljudi koji se nisu htjeli prepustiti rutini kukanja, već su promijenili svoj stav prema okolnostima, prema samima sebi i prema svojim vještinama. Previše smo se naviknuli na samosažaljenje, kukanje koristimo kao dio uobičajene svakodnevne konverzacije i nema zapravo ničeg goreg od toga jer što više puta ponovite kako vam je grozno i kako je nemoguće pronaći posao, vrlo vjerojatno se situacija za vas nikada i neće promijeniti.
Probajte raditi stvari drugačije, probajte ih pogledati iz drugačije perspektive, pogledajte sebe iz drugačije perspektive, ali ne na dan, dva ili tjedan, ubacite si to u naviku i prakticirajte kroz duže vrijeme. Rezultati će se početi pojavljivati, a kako vrijeme bude prolazilo, sve će vam lakše biti, bit ćete sve zadovoljniji i uspješniji. Budite zahvalni na svemu onome što imate ovdje i sada, cijenite sebe i svoje trenutne sposobnosti, usavršavajte ih i napredujte, nikako ne odustajte. Sigurna sam da postoji nešto u čemu ste jako dobri, nešto što jako volite raditi, posvetite li tome onoliko vremena i energije koliko sada posvećujete tugaljivosti i kukanju, s jednakom ustrajnošću, jednakim intenzitetom i dovoljno dugo, postići ćete nezamislive rezultate, vaš svijet će se promijeniti, vi ćete se promijeniti i vrlo vjerojatno će se promijeniti i stanje s (ne)zaposlenošću.
Govorim vam iz osobnog iskustva. Jednom kad sam pormijenila perspektivu i odlučila ne odustati, jednom kad sam odlučila prestati s prepuštanjem očajanju, lijepe stvari su se počele događati. Danas sam puno sretnija i zadovoljnija osoba, imam posao s kojim si mogu osigurati egzistencijalni mir. No nije uvijek bilo tako, do prije koju godinu bila sam na financijskom i duhovnom rubu, mučila me depresija i vjerovala sam da za mene više nema novih prilika, jer tko bi zaposlio osobu u mirovini. A onda sam svoje prilike počela sama stvarati. Više o mom putu od depresije do poslovnog uspjeha moći ćete pročitati u knjizi koju pripremam. Želite li prvi dobiti obavijest o izlasku iste, prijavite se putem kontakt forme koja se nalazi ispod teksta.