U prošlosti se pepeo u domaćinstvu koristio veoma redovito, da ne kažem stalno, a danas je još preostao za gnojidbu i sličnu namjenu po vrtovima, iako ni to ne baš često. Ako i sami ložite peć na drva ili barem povremeno naložite roštilj na drva ili kuhate hranu u kotliću na otvorenoj vatri, dobro je saznati kako koristiti ostatke vatre, dakle pepeo u domaćinstvu.
Pepeo se još kod nas naziva i lug te se u prošlosti najčešće koristio za pranje veša, potom za izradu sapuna, ali i pranje kose. Vjerujem kako bi mnogima bilo zanimljivo ukratko čuti kako je išao taj postupak pranja veša u pepelu ili lugu.
Veš se prao u posebnoj drvenoj posudi koja se pravila od drveta, najčešće vrbe, ali i od drugih, mekanih vrsta drveća. Veš bi se natrpao u tu posudu i u nekim krajevima bi se posuo pepelom, a u nekim bi se na vrh stavilo posebno platno i na njega pepeo. Nakon toga sve bi se zalijevalo kipućom vodom i ostavilo da odstoji kako bi fleke otpustile. Drugi dan bi se sve vadilo i dobro ispiralo, najčešće na rijekama i potocima, kako bi se dobro isprao pepeo. Prije bi se rublje dodatno trljalo na posebnim napravama kako bi se dodatno oprale nečistoće i mrlje. Bilo je bitno koristiti dobro prosijan pepeo, dakle čist, kako bi što bolje oprao.
Vjerojatno i među onima koji ovo čitaju ima onih koji se sjećaju što to znači koristiti pepeo u domaćinstvu, odnosno kako je veš opran na taj način doista bio bijel, a miris je bio fantastičan, neusporediv s mirisom današnji omekšivača.
Prisjetimo se i pranja kose pepelom. Za to se koristila voda u kojoj bi se prokuhao pepeo, a kasnije bi se znatno razrijedila. Bilo je bitno da ta voda ne dospije u oči. Sjetimo se samo kako su naši stari imali predivne kose, posebice su se žene dičile svojim pletenicama, stoga je to nešto što govori u prilog efikasnosti ovakvom načinu pranja kose. I danas neki od nas koriste tzv. lužanu vodu (vodu u kojoj se prokuhao ili namakao pepeo) kako bi se riješili prhuti.
Osim kosu, lužanom vodom ljudi su prali sva veća zaprljanja, prije svega ono što je bilo masno. Bitno je bilo samo ovu otopinu dobro razblažiti kako ne bi bila opasna (prejaka) za ruke.
Kad nam je tema pepeo u domaćinstvu, ne možemo preskočiti ni stare sapune od pepela i životinjskog loja. Ovakav se sapun radio dugotrajnim postupkom, a uključivao je kuhanje pepela, dodavanje kreča te na kraju dodavanja životinjske masti ili loja (umjesto toga mogao se dodavati i parafin ili biljna ulja). Neki od ovih sapuna koristio se za pranje prljavog veša, dok su se neki koristili i za pranje lica te se ovisno o namjeni dodavalo i meda i slično.
Za kraj, evo za što danas možemo iskoristiti malo pepela, a ne iziskuje ovako kompliciranje postupke:
Pepeo za ljubimce – ako vas muči neugodan miris iz krzna psa, uzmite sasvim malo pepela (kao da solite obrok) i utrljajte mu u krzno.
Pepeo za fleke od boje – ako ste nešto bojali i kapnulo je na cementnu površinu (beton), odmah pospite pepelom i on će sve pokupiti.
U kompost – s vremena na vrijeme u kompost možete dodati nekoliko šaka pepela kako bi bio bogatiji, a isto vrijedi i za zemlju za cvijeće. Samo budite umjereni, nemojte pretjerivati jer previše pepela može ‘izjesti’ ono što posadite/posijete u zemlju.
Protiv puževa – oko gredica u vrtu pospite jednak (deblji) sloj pepela i otjerat ćete puževe.
Protiv leda – u zimi pospite pepeo po zamrznutoj površini i led će se otopiti bez da našteti površini koja je ispod leda.
Protiv mrlja na staklu – jake mrlje na staklenim površina, primjerice ako imate staklenu površinu na kaminu, mogu se ukloniti ako spužvicu bogato umočite u pepeo i potom trljate po zaprljanju.
Za sjajno srebro – napravite pastu od vode i pepela i istrljajte srebro. Iznenadit će vas sjaj.
Dakle, pepeo u domaćinstvu ima svoju široku i dugu primjenu. Ne dopustimo da sve ovo padne u zaborav već oživimo upotrebu i sjećanje na pepeo.