Svi koji smo se barem jednom u životu selili znamo koliko je teško naći stan po vlastitim željama i ukusu, pogotovo ako mislimo biti podstanari, a ne kupci. Cijena nekretnina je astronomska i puno mladih odlučuje započeti samostalni život upravo kao podstanari.
A kakve sve stanove i vlasnike stanova na tom putu susreću, duhovito je na Facebooku opisala moja dobra prijateljica Zdenka Antonić te sam željela njezina iskustva podijeliti s vama.
Stvari koje sam naučila tražeći stan
1. ‘Susjedi cijene mir i tišinu’
Ne. Susjedi ne cijene mir i tišinu. Susjedi su zli ljudi koji ti partvišem nabijaju po stropu jer si glasno uzdahnuo. Telku smiješ gledati između 11 navečer i 4 ujutro, dok oni spavaju i to na jednoj crtici tona. Jedini prihvatljivi gosti od sad na dalje bit će ti murjaci koji će te molit da tiše rašpaš nokte jer susjedima smeta buka.
2. ‘Manji stan za jednu osobu’
Stan uopće nije malen! Stan je kutija za cipele. Stan je zapravo ukradeni, ožbukani toi toi zahod s izrezanim prozorom. Stan je takav da ti se lik iz Lepoglave ruga jer je njegova ćelija koju dijeli s troje cimera penthaus naspram ladice u kojoj ti stanuješ.
Samo 200 eura.
3. ‘Odlična lokacija, mir i zelenilo, udaljeno od gradske vreve’
Nakon 4 tramvajske i 2 autobusne linije, vlaka i autostopiranja kroz naselje bez javnog prijevoza imaš još saaaaaamo 45 minuta pješačenja. Kroz šumu.
Zaista odlična lokacija, idealno za lovočuvare. I onog lika iz ‘Teksaški masakr motornom pilom’.
4. ‘Kompletno namješten u rustikalnom stilu’
Namještaj s odlagališta krupnog otpada nije ‘rustikalni stil’. Zapamti to. Kao što ni gobleni 3×3 metra s prikazom posljednje večere obješeni po zidovima nisu ‘zgodan detalj’.
Tko ima ključeve stana kada ste podstanar? Foto: Photopin
5. ‘Polunamješten’
Ima vešmašinu koja ne radi i stolicu. VEŠMAŠINU I STOLICU! Tak da udobno zavaljen gledaš kak se NE pere veš dok si za večeru podgrijavaš limenku graha na upaljaču.
6. ‘Iznajmljujemo mirnom, pristojnom, stalno zaposlenom bračnom paru s urednim prihodima, bez djece, bez ljubimaca, nepušačima’
I po mogućnosti da rade 18 sati dnevno tako da ih nikad nema doma da slučajno ne oštete stan.
Ma zapravo, najbolje bi bilo da uopće ne usele ali da uplaćuju 400 eura mjesečno na račun.
7. ‘Stan u kući’
Ma da… nemoj! Znam da je bakica koja živi solo na donjem katu simpa, ali nemoj. Ulazit će ti u stan dok te nema, pospremat će ti krevet i peglati gaće. Bacit će ti samostojeće čarape na koje si pljunula trećinu plaće jer ‘to ne grije jajnike’. Stavit će ti tabletić na telku. Ma, ulazit će ti i dok si doma i taman se maziš s najljepšim likom na svijetu i govoriti stvari tipa: ‘Niš se vi deca ne dajte smetati, samo sam vam donesla malo bučnice…’ ili nešto slično… Ozbiljno, nemoj. Ne želiš da ti bakica dira gaće.
8. ‘Može par, može djeca, može pušači, može kućni ljubimci. Plaćanje na račun, vlasnik van države.’
Useli! Istog trena!
p.s. I dalje tražim stan…
Eto dragi moji, nadam se da su vas Zdenkine muke po traženju stana barem malo nasmijale. Naravno da ovdje ima puno umjetničke slobode i pretjerivanja, ali složiti ćete se – i jako puno istine… Svi koji smo ikada tražili stan to jako dobro znamo!
Zdenka – sretno! 🙂
