Ljudi su ju uglavnom gledali s čuđenjem dok im je pričala o svojoj, za mnoge neobičnoj, poslovnoj ideji, nastaloj u nimalo lakim životnim okolnostima nakon gubitka posla i smrti majke. No čuđenje je brzo preraslo u divljenje jer je zahvaljujući prvenstveno ogromnoj ljubavi i razumijevanju s kojima pristupa svome poslu i klijentima počela ostvarivati poslovne uspjehe. Njezino je ime Elizabeta Planinić i prošle je godine proglašena mikropoduzetnicom godine, a njezin je Čuvar sjećanja, servis za čišćenje i održavanje grobova nastao iz ideje kojoj su se svi čudili, ove godine na sajmu NextGen Franchising 2016. svrstan među 20 najboljih projekata na svijetu. Gospođa Elizabeta vodi i uspješnu agenciju specijaliziranu za poslovna putovanja pod nazivom PutujBolje, a s nama je rado pristala podijeliti svoja iskustva i niz korisnih i doista zanimljivih savjeta o tome kako uspjeti kao mali poduzetnik.
Elizabeta Planinić. Izvor: www.womeninadria.com
1.Kako je počela Vaša poduzetnička priča, što Vas je potaknulo na pokretanje vlastitoga posla i kako Vaše poslovanje izgleda danas?
Planirala sam jednog dana pokrenuti nešto, ali taj dan je bio u neplaniranom trenutku. U trenutku kada sam raspolagala s najmanje novaca, jer par mjeseci prije zatvorili su firmu u kojoj sam radila, ostali mi dužni dosta novaca. Iznenada, moja majka je preminula, koja je živjela u Makedoniji. Provela sam 2 mjeseca uz svoju obitelj, ali morala sam se vratiti i nastaviti sa životom. Tražila sam posao, ali nisam pristala na ponude koje su se nudile, iako mi je prihod bio potreban. Kako sam gradila karijeru od 15 godina u turizmu, bilo je logično pokrenuti da bih nastavila suradnju s klijentima za putovanja. Međutim privatno sam patila da odem na majčin grob. Mora si čovjek pomoći nekako, mora izgraditi mehanizam, a kod mene je bio poistovjećivanje sa svim ljudima koji su dislocirani od grobova najmilijih. I tako, tješila sam se, i tako nekako sam si govorila svašta dok si nisam jednom postavila pitanje – a što ako mogu ja biti ta koja će pomoći svim tim ljudima? I tu je početak početaka. Odmah sam počela s prijateljima dijeliti ideju i prouzrokovala efekat podignutih obrva. Svi su dizali obrve isprva a zatim bi rekli, pa da, to je zaista potrebna usluga. Početna ideja i vizija je daleko od današnje. Postoji minuli rad, postoji iskustvo i postoji odnos s klijentima. Slušamo što im je treba i prema tome nudimo naše usluge njima. Sinergija je doista bitna u uslužnoj djelatnosti. Danas već znamo kada nam je sezonalnost, danas poznajemo naše klijente, danas smo dva koraka ispred i moram reći da smo utrli put u novom businessu koji do tada u Hrvatskoj nije postojao, što vrlo imponira.
Čuvar sjećanja nastao je iz potrebe da se pomogne i sebi i drugima. Foto: Pixabay.
2. Što je nužno za uspjeh u uslužnom sektoru i što smatrate općenito najvažnijim osobinama uspješnog poduzetnika?
Svatko ima svoju definiciju uspjeha, a moja je doista velika. Uspjeh je kada smo zaista u skladu sa svojim poslanjem ili potencijalom. Kada svatko radi ono za što je stvoren. Ta ideja ne dolazi na velika vrata ponekad, ponekad dođe kroz veliku bol, kao kod mene, ponekad je to samo šapat, ali bitno je poslušati ga. Onda kada je taj glavni preduvjet ostvaren, slušanje klijenata je možda najbitniji faktor i rješavanje konkretnog problema. Postoji jedna stara poslovica koja kaže: Kupcu nije potrebna bušilica, već rupa u zidu. Dakle drugim riječima, potrebno im je rješenje, a ja dodajem, kvalitetno rješenje. Uspjeh se ne mjeri novcem i zaradom iako je to možda i usko povezano u percepciji. Uspjeh je i kada imate problema, a i dalje ste ustrajni u namjeri da radite svoj san. Uspjeh je kada ste budni po noći, kada razmišljate kako dalje? Kako da riješim ovaj problem, kako da pokucam na ova ili ona vrata. Najvažnije osobine po meni: strast, ljubav, dosljednost, odgovornost, točnost, marljivost, povjerenje. To su sve kategorije koje ne mogu se definirati ugovorom, jednostavno morate posjedovati ove kvalitete, a onda ste autentični, a kada ste autentični, nebo je granica.
3. Koliko je važno istraživanje tržišta i izrada poslovnog plana prije samoga pokretanja posla? Na koji način ste se Vi pripremali prije nego ste pokrenuli servis Čuvar sjećanja i tvrtku PutujBolje?
Istaživala sam tržište kada sam pokretala Čuvara sjećanja da bih zaključila da ne postoji takav business. Poslovni plan je bio izazovno napraviti i kada god ga pogledam slatko se nasmijem. On izgleda sasvim suprotno od prave realnosti i zaista u mom slučaju je neiskoristiv. Sada je druga situacija jer sada je već peta godina kako djelujemo na tržištu s toliko promjena putem. Za PutujBolje (turistička agencija specijalizirana za korporativna putovanja) možda očekujete da imam plan, ali opet ću reći – nemam ga. Naravno imam smjernice, glavne ciljeve itd., ali u brojevima nemam. Zašto? Zato jer kad god sam ga imala, brojevi su me proganjali, a turizam je nepredvidiva stavka. Npr. kada je eruptirao vulkan na Islandu po prvi puta u avio industriji smo imali takvu situaciju. Brojevi iz plana su vrištali ali su bili nedostižni. U tom trenutku sam morala spašavati putnike diljem svijeta, a ne spašavati brojeve. Sve dođe na svoje 🙂
Agencija PutujBolje specijalizirana je za korporativna putovanja. Izvor: https://www.facebook.com/putujbolje/
4. Koliku ulogu u Vašem poslovanju imaju brend i odnosi s medijima? Na koji način najčešće promovirate svoje usluge?
Mediji su najmoćniji alat za promociju. Mali poduzetnici ulaze u ring s velikima, a svjedočimo tomu da mali itekako znaju raditi posao. Veliki igrači imaju nevjerojatan budžet i to možda frustrira. Veliki nemaju dušu, e tu mi mali poduzetnici smo šampioni. Autentični smo, imamo dušu i srce. Mediji su okrenuti i nama, žele podržati priče i pratiti naš uspjeh. Sugeriram svakako da svatko ako ne zna kako sam, da napiše PR priču i pošalje medijima, da se učlani u klubove koji promoviraju poduzetništvo poput Women in Adria, da dolaze na Business cafe itd.
Ovime sam odgovorila na koji način promoviram usluge, naravno veliki je potencijal u društvenim mrežama, tako da se svaki kanal treba, može i mora iskoristiti.
5. Koliko Vam znači prošlogodišnja nagrada za mikropoduzetnicu godine u izboru mreže poslovnih žena Women in Adria, Razvojne agencije Zagreb i Hrvatske gospodarske komore? Koliko su općenito važne takve dodjele, sajmovi, seminari i ima li ih dovoljno u Hrvatskoj?
Nevjerojatno puno znači formalno priznanje. Nikada nisam išla za time, ali jednostavno sam odlučila aplicirati. Ove godine u Kanadi kada sam govorila da moramo mi mali poduzetnici poslovati pozitivno 5 godina da možemo aplicirati, čudili su se, jer tamo se očekuje da će mali poduzetnici i početnici biti na gubitku prvih 5 godina. Formalno priznanje meni je osobno značila nagrada za sav uložen trud, neprospavane noći, brigu, ali i veliko priznanje i hvala svim mojim klijentima koji su mi poklonili povjerenje. Nisam sigurna da li ima previše ili premalo takvih događanja u Hrvatskoj, ali sam sigurna da se mali čim prije trebaju okružiti sa svojim jatom kako bi iskoristili priliku da promoviraju svoju uslugu.
Elizabeta Planinić 2015. je izabrana za mikropoduzetnicu godine. Izvor: http://putujbolje.com/
6. Recite nam ponešto o sudjelovanju na sajmu NextGen Franchising 2016! Kakva Vam je to iskustva donijelo?
Nemjerljivo iskustvo. Dobila sam viziju kako i na koji način širiti poslovanje Čuvara sjećanja. I tamo je bio Čuvar proglašen među 20 najboljih projekata u svijetu. Slušala sam kvalitetne predavače, naučila oko čega treba biti oprezan jer su pričali o pogreškama i izazovima, ali i kako su ih riješili. Upoznala sam predivne ljude koji su pružali ruke i nudili pomoć, pomalo neobično iskustvo, ali shvatite da je i njima netko pomogao, a zapravo u poduzetništvu samo dijeljenjem se množi.
7. Kako biste prokomentirali žensko poduzetništvo u Hrvatskoj danas? Postoje li neke predrasude i problemi s kojima ste se pri pokretanju i vođenju posla morali suočiti jer ste žena? Ili pitanje spola ne igra nikakvu ulogu već je stvar samo u osobnom stavu prema poslu i uspjehu?
Mogu komentirati poduzetništvo samo. Bez uvrede, ali terminologiju “žensko poduzetništvo” ne mogu prihvatiti, postoje samo žene i muškarci u poduzetništvu. Općenito poduzetništvo do prije par godina zbog loših primjera je s negativnom konotacijom komentirano. Na sreću, postoje svjetli primjeri koji su bacili novo svjetlo na nas poduzetnike. Biti poduzetnik je vrlo i osobito teško i nimalo lako. Spremna sam otvoreno o tome govoriti. O velikim nametima, o očekivanjima koji su pred nama, a kada pričamo o ženama u poduzetništvu, onda znamo da su očekivanja obitelji pred nama i to je vrlo sklizak teren za sve nas. Ja osobno nisam naišla na problem jer sam žena, zaista sam prihvaćena kao punopravni član i/ili sugovornik, ili jednostavno nisam uzimala u obzir da bi me netko diskriminirao, to nisam sigurna sada :). Mislim da ste savršeno u pitanju zaključili, stav je najbitniji.
8. Na koji način usklađujete poslovni i privatni život? Nedostaje li vam ponekad sati u danu? 🙂
Naravno da nedostaje sati u danu a i u noć 🙂 Ovo pitanje je usko povezano s prijašnjim pa reći ću da sam sretna da su mi djeca malo veća pa mi pružaju prostor da se bavim drugim stvarima. Donekle su samostalni i zaista je pravi užitak biti s njima jer imaju svoje odgovornosti na koje inzistiram da ih obavljaju, znači raspodjela poslova postoji. Da se ne zavaravamo, nije sve bajno, ponekad moram ponoviti i podsjetiti nekoliko puta. Voljela bih imati više vremena za neke aktivnosti, jer nikako i nipošto se ne želim odreći vremena s obitelji i prijateljima pa stremim tomu rezanjem nepotrebih (možda) samonametnutih radnji i obaveza.
9. Često u medijima možemo čuti tvrdnje o tome kako Hrvatima fali poduzetničkog duha i kako ne odgajamo mlade da razmišljaju na poduzetnički način. Kakav je Vaš stav o toj temi?
Apsolutno se slažem! Prije nego sam išla u USA pitala sam djecu, što vi mislite zašto idem? Oduševili su me odgovorom rekavši da naravno da moram ići, jer je to moja misija i to moram ostvariti.
Često čujem kako roditelji djeci govore pa moram raditi da osiguram za naš dobar život, za vaše aktivnosti…jednostavno za život. To je tako pogrešno prenositi da se mora raditi jer netko očekuje nešto od nas, da radimo i zaradimo za život. Raditi se treba i mora iz strasti i ljubavi prema potencijalu, talentu i vještinama, a novac je posljedica svega toga. Ja bih uvela nekakav predmet koji uključuje kritičko razmišljanje u škole, ali da posjećuju i gledaju prave businisse kako rade, rastu ali i kako ne uspijevaju jer sve je to pravi život.
Zahvaljujemo se gospođi Elizabeti na izdvojenom vremenu, podijeljenim iskustvima i korisnim savjetima! Također, želimo joj puno uspjeha u daljnjem poslovanju! Više informacija o uslugama servisa Čuvar sjećanja i agencije PutujBolje možete pronaći na sljedećim stranicama:
