In Blog, Malo poduzetništvo

Žensko poduzetništvo tema je koja se posljednjih godina sve češće spominje u medijima. Iako je sve više žena koje se odlučuju na poduzetničke pothvate, većina je i dalje sklona umanjivati svoje poslovne sposobnosti i prilagođavati se kalupima koje je propisalo društvo.

Žensko poduzetništvo danas

Istraživanja pokazuju kako žene još uvijek u velikom broju razvijenih zemalja nisu dovoljno poticane na stručna usavršavanja i osposobljavanja, prije svega zbog određenih sociokulturnih stavova, te da se često susreću s diskriminacijom pri traženju poticaja za poslovanje. Samim tim i ulazak u poduzetničke vode za žene znači izazove o kojima muškarci ne moraju razmišljati, ali i strategije kojima na nov i zanimljiv način pristupaju poslovanju i pravilima poslovnog svijeta koji je donedavno pripadao gotovo isključivo muškarcima.
Svake godine tako svjedočimo sve većem broju žena poduzetnica, kako u svijetu, tako i u Hrvatskoj, što predstavlja važan element gospodarskog rasta. Žene je najviše na poduzetništvo potaknula teška ekonomska situacija u posljednjem desetljeću zbog koje su mnoge od njih ostale bez posla u godinama kada više nisu bile zanimljive novim poslodavcima. Važno je da se žene poduzetnice međusobno podupiru, pomažu savjetima, te da zajedno rade na poboljšanju svog položaja na tržištu. Iz toga razloga sam i sama odlučila podijeliti svoja poduzetnička iskustva u knjizi koja će uskoro biti objavljena. Također, za uspješno je poduzetništvo iznimno bitno i cjeloživotno obrazovanje, o čemu sam pisala u prethodnom tekstu pod naslovom Zašto je važno cjeloživotno obrazovanje.

Žensko poduzetništvo / Kućanski poslovi

Sheryl Sandberg tijekom jednog od svojih inspirativnih govora. Foto: www.ted.com

Sheryl Sanberg o ženskim sposobnostima

Osim što se žene još uvijek u nedovoljnom broju odlučuju na poduzetničke pothvate, suzdržavaju se i od preuzimanja vodećih pozicija u tvrtkama gdje rade, uglavnom iz istih razloga. Sheryl Sandberg, izvršna direktorica Facebooka, u svojoj je knjizi Ustrajnost nastojala rasvijetliti upravo razloge zbog kojih žene i dalje ne zauzimaju dovoljan broj vodećih položaja u državnoj upravi i industriji, te dati poticaj mijenjanju takve situacije. Ono što mi je u knjizi bilo posebno zanimljivo je autoričino zapažanje ženskog samoograničavanja jer uz vanjske prepreke koje im postavlja društvo, često su upravo najgore one prepreke koje si postavljamo same – umanjujemo svoje sposobnosti i usklađujemo ciljeve prema tuđim očekivanjima samo da nas drugi ne bi smatrali neprimjerenima slici žene kakva bi trebala biti (nikako ne agresivna i moćnija od muškaraca). Kod žena je u poslovnom svijetu često prisutan strah od nepopularnosti, strah od privlačenja negativne pažnje, strah od toga da se cilja previsoko i sl. Kad im se i dodijele određena priznanja, onda ih one same često imaju potrebu umanjivati, smatrati samo djelomično zasluženima, više rezultatom sretnih okolnosti ili nekih drugih čimbenika koji se nalaze izvan njih samih. Kako navodi autorica, istraživanja pokazuju da žene svoje sposobnosti najčešće procjenjuju lošijima nego što to one doista jesu, za razliku od muškaraca koji svoje sposobnosti često precjenjuju. Uz muškarce se obično veže stereotip o tome da su odlučni, motivirani i više zarađuju, dok se uz žene veže stereotip o tome da se brinu za djecu, da su osjetljive, te da se posvećuju općem dobru. Svaki otklon od toga još uvijek kod većine izaziva neku vrstu neodobravanja ili čuđenja pa žene često snižavaju svoje profesionalne ambicije i propitkuju svoje sposobnosti ne bi li se lakše uklopile u tuđa očekivanja – „spuštamo se same prije nego što nas netko drugi dobije priliku spustiti“.

Želimo li promijeniti stav društva prema ženama u poslovnom svijetu, mogle bismo se  za početak zapitati – kakav stav imamo same prema sebi?

Podijeli članak s prijateljima:

Recommended Posts

Start typing and press Enter to search